Radionica zapadnoafričkih ritmova – Mamady Keita, Conakry, Gvineja

08. siječnja 2008. - 30. siječnja 2008.


Ideja se rodila u proljeće 2007. godine. Jedan dan nazvao me moj  prijatelj Martin, koji se isto već dugo bavio zapadnoafričkom glazbom i predložio mi da zajedno odemo u Afriku na radionicu Mamady Keite. Konačna odluka donesena je na klupici ispred 'Krivog puta' (koje li ironije) jednog proljetnog popodneva. Složili smo se oko jedne činjenice: 'Kad ćemo ako nećemo sad?!' Martine, hvala ti na inicijativi. :)

I tako smo se prijavili za Mamadyevu radionicu, a ubrzo nam se pridružio i Kruno, kao treći izaslanik iz lijepe naše. I počele su pripreme. Nismo imali pojima šta nas čeka.

Svi koji su bili u Africi znaju koliko je teško opisati taj prvi susret, prvo punjenje pluća teškim, vrućim, vlažnim zrakom, u našem slučaju glavnog grada Gvineje, Conakrya. To je bio prvi, od mnogih u nizu, što fizičkih,a što kulturnih šokova.

Radionica je započela dva dana nakon našeg dolaska, dva dana koja su se činila kao cijela vječnost, ali dobro su nam došla za aklimatizaciju.

Krenulo je vrlo intenzivno. Svi troje bili smo polaznici napredne grupe, radilo se svaki dan ujutro i popodne. Sveukupno savladali smo oko dvadesetak tradicionalnih ritmova kao i jednu veliku ritmičku kompoziciju 'piramidu' (u trajanju od 45 minuta), koju smo izveli na završnom koncertu u Mamadyevom dvorištu čiji su posjetitelji bili stanovnici Matota, kvarta u kojem smo živjeli.

Mamady Keita je izuzetan svirač,  Djembe fola porijeklom iz sela po imenu Balandugu. Jedan od najzaslužnijih za širenje Djembea i zapadnoafričke glazbe svijetom. Zadnjih dvadesetak i više godina gotovo je konstantno na putu i podučava zaljubljenike u zapadnoafrički ritam. Osnovao je školu po nazivom 'Tam tam Mandingue' koja danas u svijetu ima nekoliko podružnica (S.A.D., Njemačka, Belgija, Japan, Francuska, Portugal....) 

Zahvaljujući svom dugačkom iskustvu u poučavanju, Mamady Keita je postao odličan pedagog, i na jedan vrlo sustavan i pregledan način prenosi svoja znanja i veještine na druge. Neki će za njega reći da je strog, ja mislim da je samo jako temeljit.

Po završetku radionice, koja je trajala tri tjedna, odlučili smo otići iz grada, kojeg smo se do tada već pomalo i zasitili, i upustiti se u jednu kratku, ali slatku avanturu u unutrašnjost Gvineje prema regiji Fouta Djalon. Posjetili smo gradove Kindiu i Dalabu. Bilo je tu vojske, gubljenja u šumi, gatanja, nikad luđih vožnji prašnjavim afričkim cestama, puno banana i kikirikija...

Sve u svemu jedno izrazito intenzivno iskustvo, prepuno novih doživljaja, novih slika, novih mirisa, novih pogleda i novih osjećaja.

Uslijedila je kontemplacija i slaganje novih iskustvenih kockica u zagrebačkoj zimi.

Afrika se odrazila kao pozitivna inekcija koja je pokrenula osnivanje Našeg malog Afro Benda i moje radionice u MMC-u Studio.

Uživajte u prekrasnim Martinovim fotkama.

17. siječnja 2011.

guinea 2008. foto 4

guinea 2008. foto 1

guinea 2008. foto 2

guinea 2008. foto 3

guinea 2008. foto 5

guinea 2008. foto 6

guinea 2008. foto 7

guinea 2008. foto 8

guinea 2008. foto 9

guinea 2008. foto 10

guinea 2008. foto 11

guinea 2008. foto 12

guinea 2008. foto 13

guinea 2008. foto 14

guinea 2008. foto 15

guinea 2008. foto 16

guinea 2008. foto 17

guinea 2008. foto 18

guinea 2008. foto 19

guinea 2008. foto 20

guinea 2008. foto 21

guinea 2008. foto 22

guinea 2008. foto 23

guinea 2008. foto 24