Radionica zapadnoafričkih ritmova - Famoudou Konate, Bamako (Mali), Sangbarala (Gvineja), Afrika

21. siječnja 2010. - 22. veljače 2010.


Jednomjesečna radionica velikog Famoudou Konatea bila je povod mom drugom posjetu Africi. Zadnjih petnaestak godina Famoudou zajedno sa svojom ekipom održava jednomjesečne radionice u glavnom gradu Gvineje Conakryu i u svom rodnom selu Sangbarala u Hamana regiji. Nažalost tu zimu politička situacija u Gvineji je bila prerizična za održavanje radionice pa se stoga cijeli projekt preselio u glavni grad susjedne države Mali.

Dvije godine prije ove radionice, zadnje večer svoje prve afričke avanture, dobio sam priliku po prvi put upoznati i čuti uživo tog velikog majstora u dvorištu njegove kuće u Conakryu, gdje je zajedno sa svojom familijom i prijeteljima održao nezaboravni koncert. Nekako sam znao ili se barem nadao da će idući susret s Afrikom biti i susret i radionica sa Famoudouom.

Na moju sreću to se desilo u zimu 2010. godine kada sam, ovaj put kao jedini putnik iz Hrvatske, došao na njegovu radionicu koja je okupila 18 polaznika iz Njemačke, Francuske, Japana, Kanade, S.A.D.-a, Irske... S obzirom da je ovo bio drugi dodir sa Afrikom, sve afričke uvjete podnio sam neusporedivo lakše. Moje tijelo kao da se sjećalo kako se treba ponašati, tako da ovaj put nije bilo nikakvih (gotovo nikakvih) zdravstvenih problema, bilo je puno lakše hodati gradskim ulicama, stupati u kontakte, sporazumjevati se sa jako slabim vještinama francuskog jezika. Sve je bilo lakše i opuštenije. Bio je ovo puno slobodniji posjet Africi.

Radionica je bila naravno iznad očekivanja. Ritmovi koje Famoudou poučava većinom su ritmovi iz njegove regije i njegovog rodnog sela tako da se vrlo često uz ritam veže i neka simpatična crtica iz njegovog života, što svemu daje jednu intimniju atmosferu. Radionice su se održavale svaki dan ujutro i popodne pri čemu smo se dva dana u tjednu odmarali. Famoudou ima praksu poučavanja sa dva, ponekad i tri seta dunova što daje priliku svim polaznicima da nauče i duundun dionice, koje prepune varijacija stvaraju izrazito zanimljive ritmičke melodije. Ne mogu dosaditi, upravo suprotno, što ih više sviraš i što si u njih sigurniji to su bolje i inspirativnije.

Famoudou, iako trenutno najstariji aktivni učitelj i djembe majstor, uspio je sačuvati svoju prizemnost, jednostavnost, radoznalost, zaigranost, konstantni osmijeh i svoju sposobnost oduševljavanja sitnicama, čime naravno onda oduševljava i uveseljava sve prisutne. Famoudou je iskren, posjeduje ogromnu količinu znanja o afričkoj glazbi i kulturi koju na jedan nevjerojatno opušten i lijep način prenosi na svoje učenike. Imao sam osjećaj da na njegovoj radionici grebem duboko ispod površine afričkih ritmova, da učim njihovu unutrašnjost i njihovu bit.

Fascinantan je spoj u Famoudouovim razmišljanjima koji objedinjuje izrazitu želju za očuvanjem tradicije, ali istodobno i njezino konstantno preispitivanje, kritiziranje. Tako se od njega vrlo često može čuti žestoka kritika usmjerena prema teškom položaju žena u afričkom društvu, prema bolnim obredima obrezivanja koji su često izvor infekcija pa i uzrok smrti. Isto tako neće susprezati od kritike usmjerene na suvremeno afričko društvo. Famoudou je čvojek koji jako voli razgovarati, čuti tuđa mišljenja, tuđa promišljanja o afričkoj glazbi. U mnogim takvim raspravama nažalost nisam uspio sudjelovati radi nepričanja francuskog jezika, ali sam bar uživao kao pasivni sudionik.

Na isti način, u smislu čuvanja i odstupanja od tradicije, Famoudou pristupa i zapadnoafričkoj glazbi uvijek naglašavajući važnost izgradnje svog vlastitog originalnog stila sviranja.

Jedan tjedan radionice proveli smo u Famoudouovom rodnom selu Sangbarala. Doživjeti Djembe u takvom ambijentu, bilo je naravno neprocjenjivo iskustvo. Čuti ritmove i pjesme, vidjeti plesove u svom stvarnom konetkstu, u svakodnevnom životu ljudi produbilo je shvaćanje afričke glazbe i kulture.

Nakon povratka iz Sangbarale natrag u Bamako, ostalo je još tjedan dana radionice, učenja i sviranja.

Sve skupa prošlo je, kao i uvijek, prebrzo. Taman kada sam se skroz uživio u Afriku, bilo je vrijeme mog povratka u Zagreb, u zimu.

Nema smisla prepričavati cijelo putovanje, zgode i nezgode,  jer riječi su u slučaju opisivanja Afrike poprilično neupotrebljivo sredstvo (pogotovo kada s njim nisi vješt, kao što je moj slučaj). Mozda će vam barem mali dio doživljaja uspjet prenjet ovih nekoliko fotografija.

19. siječnja 2011.

famoudou konate_foto 22

famoudou konate_foto 1

famoudou konate_foto 2

famoudou konate_foto 3

famoudou konate_foto 4

famoudou konate_foto 5

famoudou konate_foto 6

famoudou konate_foto 7

famoudou konate_foto 8

famoudou konate_foto 9

famoudou konate_foto 10

famoudou konate_foto 11

famoudou konate_foto 12

famoudou konate_foto 13

famoudou konate_foto 14

famoudou konate_foto 15

famoudou konate_foto 16

famoudou konate_foto 17

famoudou konate_foto 18

famoudou konate_foto 19

famoudou konate_foto 20

famoudou konate_foto 21

famoudou konate_foto 23

famoudou konate_foto 24

famoudou konate_foto 25

famoudou konate_foto 27

famoudou konate_foto 28